Hidratantne kreme

Svakodnevna uporaba sintetičkih hidratantnih krema sastavni je dio kozmetičkih navika mnogih žena. Sa­mo ime zavodi na krivi put, jer riječ „hidratantna krema" upućuje na proizvod koji bi kožu trebao učiniti vlažnijom. No u stvarnosti, te kreme su uglavnom – kradljivci vlage.

Naime, takve kreme sadrže sintetičke humektante - kemi­kalije koje djeluju poput magneta za vodu - privlačeći vlagu iz susjed­nih područja i držeći je nadomak koži. One također na koži stvaraju  tanki smolasti film s ciljem kratkotrajnog zaustavljanja gubitka vlažnosti. 

Nanošenjem hidratantne kreme s umjetnim ovlaživačima, stvara se privremeni osjećaj vlažnosti i svježine na koži. No, dugotrajna uporaba hidratantnih krema za lice (i tijelo) zaravo će prouzročiti isušivanje kože, čineći tako više štete nego koristi.

Hidratantne kreme obično sadrže sljedeće sastojke:

voda, oktil metoksicinamat, izoheksadekan, cink-oksid, glicerin, tokoferol acetat, sukroza, policottonseedate, dimetikon kopoliol, stearet-21, stearet-2, cetilni alkohol, stearilni alkohol, benilni alkohol, cl3-14 izoparafin, ciklometikon, poliakrilamid, lauret-7, DEA-olet-3 fosfat, DM DM hidantoin, dinatrijev EDTA, parfem, jodopropilil butilkarbamat, BHA, BHT

Oktil metoksicinamat i cink-oksid su zaštita protiv sunčeve svjetlos­ti. Ti sastojci su vrlo popularni u hidratantnim kremama za lice. Oba mogu uzrokovati nadraženost kože.

Glicerin, tehnički poznat kao glicerol, može biti životinjskog ili biljnog porijekla. To je oblik alkohola koji se upotrebljava kao otapalo i humektant (magnet za vodu). Proizvode s glicerinom koji ostaju na koži treba izbjegavati, jer glicerin (srodan ostalim humektantima kao što su PEG spojevi) privlači vlagu iz najbližeg i najobilnijeg izvora. Ako živite i/ili radite u suhoj okolini, najbliži izvor vlage bit će vaša koža. Upotrebljava li ih se svakodnevno, proizvodi s glicerinom će privući vlagu iz vaše kože, umjesto da ju ondje zadrže.

Tokoferol acetat je sintetički vitamin E koji se dodaje kao antioksidans. Nema dokaza da pomaže u poboljšavanju stanja kože.

Sukroza je šećer ili ekstrakt šećerne trske. Riječ je o alfa hidroksilnoj kiselini (AHA). AHA kiseline mogu izazvati nadraženost kože i povećavati fotosenzitivnost kože.

Policottonseedate je emolijent koji se dobiva iz ulja sjemenki pa­muka.

Dimetikon kopoliol je vodonepropusniji oblik dimetikona koji bo­lje prianja uz kožu i kosu. To je polimer na bazi silikona, koji se upotrebljava kao regenerator u proizvodima za njegu kose te kao zaštita za kožu. Ne smatra ga se toksičnim, no nakon dugotrajni­je uporabe koža može izgubiti sjaj. Ciklometikon je drugi emoli­jent i otapalo na bazi silikona, koje se prvenstveno upotrebljava kako bi proizvod osjetilima bio ugodniji.

Stearet-21 i stearet-2 su parafinski spojevi koji se upotrebljavaju kao emulgatori. Oni čine dio veće skupine etoksiliranih alkohola koji su sami po sebi toksični i potencijalno kancerogeni te mogu sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan.

Cetilni alkohol nije zapravo alkohol, nego emolijent i emulgator; riječ je o parafinskoj tvari koja veoma nalikuje ljudskom sebumu. Često se rabi u proizvodnji sintetičkog sebuma. Može uzrokova­ti osip. Stearilni alkohol često se upotrebljava kao lubrikant za lakše nanošenje proizvoda. Čini se kako nije toksičan, ali može prouzročiti blagu nadraženost kože.

Benilni alkohol je također masni alkohol. Ima svojstva antioksidansa i može nadražiti kožu.

C13-14 izoparafin je otapalo i lubrikant koji se dobiva od petroke-mikalija. Srodan je tekućem parafinu i upotrebljava se kako bi proizvod lakše prianjao i nanosio se na kožu, no može izazvati nadraženost i povećanu fotosenzitivnost kože. Izoheksadekan je također izoparafin.

Poliakrilamid se upotrebljava kako bi kožu učinio mekšom i ugod­nijom stavljajući na nju tanak sloj tvari nalik na plastiku.

Lauret-7. Lauret spojevi se rabe kao emulgatori, a dobivaju se spajanjem etilen-oksida i laurila. Mogu sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan.

DEA-olet-3 fosfat je surfaktant i srodnik polietilen glikola (PEG). Proizvodi se etoksilacijom i sam po sebi može biti kancerogen te može sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan.

DMDM hidantoin, ili diemetilol dimetil hidantoin, je konzervans topljiv u vodi koji može djelovati kao sredstvo za oslobađanje formaldehida. Ne bi se smio spajati s DEA-om, jer tako može nas­tati kancerogeni NDELA spoj. U visokom stupnju može biti tok­sičan.

BHA, ili butilirani hidroksianizol, je sintetički konzervans za koji je otkriveno da je kancerogen za neke životinje. BHT, ili butilira ni hidroksitoulen, je drugi sintetički konzervans koji može uzro­kovati alergijske reakcije.

Dinatrijev EDTA je konzervans koji onemogućuje nečistoćama kao što su metali da prouzroče propadanje smjese. Općenito ga se ne smatra toksičnim ako je riječ o vanjskoj uporabi, iako je mo­guća povišena osjetljivost.

Jodopropilil butilkarbamat je konzervans i fungicid. Nadražuje ko­žu i mutagen je (sposoban prouzročiti stanične mutacije).

Postoje također neki dokazi da hidratantne kreme mogu učiniti kožu podložnijom oštećivanju uzrokovanom djelovanjem sintetičkih deterdženata koji se upotrebljavaju u mnogim proizvodima za njegu lica i tijela.

Dodatni oprez preporučuje se kod upotrebe krema koje sadrže voćne ili AHA kiseline, koje nikako ne treba koristiti svakodnevno jer mogu uzrokovati prerano starenje kože kao i povećanu podložnost oštećenju uzrokovanom utjecajem ultraljubičastih sunčevih zraka.

Magnezij

Zdravstveni stručnjaci redovito stavljaju naglasak na važnost dovoljne razine vitamina i minerala u prehrani. Naša tijela ih trebaju za sve aspekte života i glatko funkcioniranje. Mnogi ljudi su informirani o glavnim vitaminima i mineralima (kao što su željezo i kalcij) koji su najkorisniji za njihovo zdravlje. Međutim, zaboravljaju da postoji mnogo drugih hranjivih tvari koje mogu biti potrebne u malim količinama, ali su još uvijek bitne za dobro zdravlje.

Jedan takav mineral je magnezij. Većina nas ne zna što magnezij čini za tijelo. Magnezij je četvrti najbogatiji mineral u tijelu i potreban je za više od 300 biokemijskih reakcija u tijelu. Istraživači procjenjuju da prosječna osoba u tijelu ima oko 24 grama magnezija, oko 50 posto je u kostima, a druga polovica unutar stanica tjelesnih tkiva i organa. Samo jedan posto magnezija nalazi se u krvi. Magnezij je neophodan za mnoge biološke procese koji se odvijaju u tijelu. Neki od tih procesa su:

Zdravlje srca
Magnezij pomaže u kontroli neuromuskularne refleksne aktivnosti srca, tako da srce kuca u redovnim ritmičkim udarcima. On također pomaže u sprečavanju abnormalnog zgrušavanja krvi u srcu. To može smanjiti šanse za srčani ili moždani udar, a čak može pomoći u oporavku, ako ste ih pretrpjeli. S druge strane, nedostatak magnezija može rezultirati u promijenjenim kardiovaskularnim funkcijama.

Zdravlje kostiju
Magnezij je važan za apsorpciju kalcija. Oni oboje rade zajedno kako bi vaše kosti ostale jake i sprječavaju poremećaje povezane s kostima. Bez toga, možete razviti bolesti kao što je osteoporoza, artritis i lomljive kosti zbog nedostatka mase i gustoće.

Uloga u metabolizmu
On igra ulogu u proizvodnji i transportu energije. Uključen je u metabolizam proteina, ugljikohidrata i masti. To omogućava tijelu da ostane aktivno i zdravo.

Dijabetes
Važan je u funkciji i lučenju inzulina, a također je nosač za inzulin. On igra ključnu ulogu u kontroli razine šećera u krvi. Dakle, igra važnu ulogu u prevenciji dijabetesa. Prema nedavnim istraživanjima tijekom nekoliko godina, magnezijem bogate namirnice u prehrani mogu značajno (do 34 posto) sniziti rizik od razvijanja dijabetesa tipa 2. Rizik je smanjen čak za pretile osobe koje imaju veći rizik.

Zdravi bubrezi
Magnezij je koristan u sprečavanju neželjenih kalcifikacija u bubrezima i mjehuru. Također djeluje kao detoksikant jer uklanjanja toksine i višak metala iz organa i tkiva.

Uloga u trudnoći
Nedostatak magnezija može dovesti do grčeva u placenti i prijevremenog poroda i povećanog rizika od urođenih mana. On također može dovesti do preeklampsije, hipertenzije ili visokog krvnog tlaka.

PROPOLIS

Stoljećima se propolis spominje kao sredstvo za jačanje imunološkog sustava. Novija istraživanja nedvojbeno potvrđuju takva tradicionalna iskustva (1). Rezultati ukazuju da propolis pojačava imunološke mehanizme za proizvodnju specifičnih i nespecifičnih obrambenih tvari kojima se suprostavlja uzročniku bolesti i spriječava njeno napredovanje, neovisno o urođenim i stečenim imunološkim kapacitetima. Stručno se takav učinak definira kao imunomodulacijsko ili imunoregulacijsko djelovanje, a popularno kao jačanje imunološkog sustava.

Dokazano je da propolis in vitro spriječava rast bakterija ne dozvoljavajući dijeljenje bakterijskih stanica (2). Ali propolis in vivo (u organizmu), potiče imunološki sustav na proizvodnju specifičnih i nespecifičnih tvari iz makrofaga koji zaustavljaju bolest, čak u slučajevima kada in vitro propolis na neke bakterije ne djeluje (3,4). Zato je kod bakterijskih upala, efikasnije djelovanje antibiotika u kombinaciji s propolisom, nego samog antibiotika (5,6).

Kod virusnih bolesti propolis direktno djeluje na viruse ne dozvoljavajući njihovo razmnožavanje, a istovremeno potiče imunološki sustav na ubrzanu proizvodnju protutijela (7,8,9,10,11).

Kod tumorskih bolesti potiče imunološki sustav na pojačanu aktivnost killer-stanica i drugih specifičnih i nespecifični obrambenih tvari, a istovremeno pokreće mehanizam smrti tumorskih stanica (1,12). Njegova antimetastatska svojstva također su vezana za imunološku aktivnost (13).

Zaštitno djelovanje propolisa kod radioaktivnog zračenja manifestira se stimulacijom makrofaga na proizvodnju interferona i specifičnih citokina što ukazuje na imunološku reakciju organizma (14).

Kod nekih parazita koji izazivaju upalu crijeva, prevencija propolisom značajno smiruje upalni proces što se može pripisati povećanoj količini interferona u krvi. Zato je kombinacija lijeka (antiprotozoik) i propolisa efikasnija, nego djelovanje pojedinačnih terapeutika (15).

Istraživanjem genskom metodom DNK čipova u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu dokazano je da sve štetne tvari (kancerogeni, otrovi, slobodni radikali, polutanti) unijete ili stvorene u organizmu, nativni propolis različitim mehanizmima eliminira i popravlja oštećenja u stanici. Odlična višegodišnja iskustva u zaštiti zdravlja s nativnim propolisom samo potvrđuju znanstvene činjenice.

Ulje origana - prirodni antibiotik

Ulje dobiveno iz lišća origana sadrži ljekoviti sastojak carvacrol, koji posjeduje nevjerojatna antibakterijska svojstva. Istraživanja univerziteta Georgetown su pokazala da se ulje origana  bori sa infekcijama „sa istom učinkovitošću kao i klasični antibiotici“. Čak i mala doza ulja origana bila je efikasna protiv Stafilokoka i po svojim antibakterijskim svojstvima mogla se usporediti sa konvencionalnim antibioticima streptomicinom, penicilinom i vankomicinom.

Daljnja istraživanja su potvrdila, da između ostalih prirodnih ulja, samo ulje origana ima jako djelovanje na uobičajene patogene bakterije, kao što su Stafilokok, E-coli i listerija.

Britanski znanstvenici su potvrdili da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija. Klinička istraživanja u Italiji su pokazala da se ulje origana može koristiti za uništavanje crijevnih parazita.

Broj dokaza o ljekovitim svojstvima ulja origana stalno raste. Između 52 testirane biljke, samo je ulje origana djelovalo na Candidu Albicans, E-coli, Salmonellu i Pseudomonas aeruginosa. Pseudomonas je vrsta bakterije, koju je posebno teško liječiti, jer se razvila u vrste, koje su imune na antibiotike.

Nedavna izvješća pokazuju, da carvacrol, koji sadrži ulje origana, ubija spore bakterija Bacillus cereus i Bacillus anthracis.

Od svih vrsta origana, kojih ima 50-ak, najcjenjeniji je divlji origano, koji se ne može kultivirati i uzgajati.
Od tih 50 vrsta origana, 30 raste u Turskoj, od kojih je 15 endemskih (uspjevaju samo u Turskoj).

Najljekovitije vrste su: Origanum Vulgare, Origanum Onites i Origanum Minutiflorum.

Origanum Vulgare i Origanum Onites sadrže 30-60% karvakrola, dok Origanum Minutiflorum sadrži čak 80-90% ovog aktivnog sastojka. Zbog visokog sadržaja karvakrola od Origanum Minutiflorum se najčešće i pravi ljekovito ulje.

*** Članak prenesen iz: Alternativa za Vas

Jabučni ocat

U kategoriju čudotvornih napitaka se smjestio jabučni ocat. Iako se odavno koristi u prehrani, danas se najviše veže uz zdrav način prehrane. Začinjavanje salata pribjegava otmjenom acetu balzamiku. Jabučni ocat nastaje iz soka prešanih jabuka, vrenjem uzrokovano ocetnim bakterijama. Zahvaljujući prirodnom procesu nastaju neke važne bio tvari: tanini, bioflavonoidi, te neke organske kiseline kojih nema u samim plodovima.

Jabučni ocat sadrži i kalij koji je vrlo važan za normalan razvoj organizma.

Djelotvornost jabučnog octa najviše je izražena kod problema s tjelesnom težinom ('to
pi masnoće'), a djelotvoran je u prevenciji artristisa i osteoporoze.

Jabučni ocat može se koristiti i za dezinfekciju usne šupljine (žlica octa u pola čaše vode može poslužiti dobro kao vodica za ispiranje usta), a jednako tako i može poslužiti u kupki za stopala ili cijelo tijelo, gdje djeluje dezinficirajuće i omekšava kožu.

Kopriva

Kopriva (žara) je vrsta samonikle jestive biljke, koja raste na zapuštenim mjestima kao korov. Listovi peteljke su pokriveni žarnicama, zbog toga je jako neugodno dodirnuti ili ubrati, jer izliju oštar sok na kožu ( osjećaj žarenja, peckanja ). Koprivu su koristili stari Rimljani kao hranu i lijek. U germanskoj mitologiji kopriva je bila simbol Boga munje. Međutim, kopriva spada u grupu izuzetno ljekovitih biljaka. Pri liječenju se upotrebljava korijen, list i sjeme.

Ljekovita svojstva

Kopriva poboljšava rad probavnog sustava. Sadrži: kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A, i organske kiseline. U koprivi se nalaze flavonoidi koji dobro djeluju na cjelokupan rad organizma. Ekstrakt korijena koprive koristi se protiv opadanja kose. Kopriva se priprema kao čaj, sok i sirup te se često koristi u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antihemoragik. Može se koristiti za pripremanje raznih jela, pa čak i kao začin.

Čaj od koprive

Jednu čajnu žlicu preliti sa 2 dcl prokuhane vode. Odložiti da stoji 5-10 minuta, i onda piti. Najbolje ga je konzumirati u proljeće, kod stanja općeg zamora, iscrpljenosti, te kod infekcija urinarnog trakta i problema s prostatom.

Zeleni čaj

Još su u drevnoj Kini koristili zeleni čaj u medicinske svrhe kako bi liječili glavobolje i depresije. Otkrio ga je kineski car Shen Nung. Nastao je od biljke Camellie sinensis kao i bijeli i crni čaj, no ipak se od njih razlikuje prema načinu pripreme i obrade lišća. Zeleni čaj se nakon branja obrađuje pod vodenom parom ili se prži u tavi čime se sprečavaju oksidativne promjene u lišću. Na taj način zeleni čaj zadržava boju i ne dolazi do gubitka enzima i ostalih povoljnih sastojaka.


Sadrži preko 300 poznatih spjeva od kojih je najpoznatiji alkaloid kofein koji mu daje stimulirajuće svojstvo, uz manje količine ostalih ksantanskih alkaloida (teofilin, teobromin, dimetilksantin, ksantin i adenin). Kofein je prisutan u količini od 1-5 % . Osim toga sadrži i šest osnovnih polifenola, fitokemikalija sa svojstvima antioksidansa koji mu daju karakterističan, pomalo gorak okus, od kojih su najznačajniji katehini. Najaktivniji i najviše istražen katehin zelenog čaja je EGCG (Epigallocatechin gallate) koji može neutralizirati protein koji u spermijima služi kao vektor za prijenos virusa tijekom spolnog odnosa.

Šalica čaja sadrži oko 50-100 mg kofeina i 300-400 mg polifenola. Zeleni je čaj bogat i vitaminima B skupine i askorbinskom kiselinom te eteričnim uljem, proteinima, klorofilom, organskim kiselinama, aminokiselinama od kojih valja izdvojiti teanin. Kao važan spoj, teanin utječe na povećanje dopamina koji utječe na emocije u mozgu čije se povećanje doživljava kao ugoda.

Učinak zelenog čaja
Za antioksidativni učinak čaja zaslužni su kofeini i polifenoli time što utječu na povećanje aktivnosti enzima i detoksikacijske procese u tankom crijevu, jetri i plućima te sprječavaju djelovanje enzima urokinaze koji hrani kancerogene stanice u organizmu.
Osim toga, katehin, kao važan sastojak zelenog čaja smanjuje apsorpciju kolesterola u probavnom sustavu. Ujedno pomaže i kod Chronove bolesti te jača imunitet cjelokupnog organizma. Zeleni se čaj povezuje i s ubrzanim metabolizmom i bržim sagorijevanjem masti. Kao najjači učinak zelenog čaja navodi se zaštitni učinak čaja na rizik razvoja karcinoma probavnog sustava. Zbog svog antibakteriološkog djelovanja, pomaže u spriječavanju karijesa i kvarenja zuba. Važnu ulogu ima u borbi protiv akni time što olakšava probavu i pomaže detoksikaciju organizma što uvelike pomaže u samom sprječavanju nastanka akni.
Preporučeni dnevni unos zelenog čaja iznosi 1200 mililitara (5 do 6 šalica). Kao negativni učinak zelenog čaja znanstvenici navode jedino preveliku količinu kofeina što ukoliko konzumirate preporučene količine nije slučaj.

Čaj ili kava?
Kada je u samom čaju otkriven kofein, nazvan je tein, no budući da nema razlike između teina i kofeina u upotrebi je ostao naziv kofein. Kofein (kemijski naziv: 1, 3, 7 trimetilksantin) je alkaloid otkriven u 19. stoljeću, nema miris i gorkog je okusa. Izvor je antioksidanata, pokazuje diuretička svojstava te ubrzava metabolizam. Uz to djeluje i kao blagi laksativ.

Čaj sadrži 30% manje kofeina nego kava. Kofein u čaju nema negativnih utjecaja na srce i krvotok već pojačava protok krvi i izmjenu tvari u mozgu, dok su kod kave vidljive značajne promjene na tom polju Razgradnja kofeina u kavi vrši se već u samom želucu dok kofein iz čaja najvećim dijelom razgrađuje crijevni sok. Kofein iz kave stiže naglo u krvotok, dok taj proces kod čaja teče mirnije. Razlog tome je sporije primanje kofeina od strane tanina. Kofein iz kave djeluje već nakon 5 do 10 minuta, a nestaje za 30 minuta. Kod čaja se taj podatak razlikuje te djelovanje kofeina najveće je nakon 40 minuta, a nestaje nakon 70 minuta. Uz to, organske kiseline u kavi podižu razinu šećera u krvi te i inzulin koji stvara masnoće.

Konzumacija zelenog čaja

Važno je naglasiti da se zeleni čaj ne priprema s kipućom vodom (100C) nego s vodom temperature 70C (neke vrste s 90C) te da se ne drži u vrućoj vodi dulje od 3 minute. Na taj način od zelenog čaja uzimamo ono najbolje.

Fitoterapija

Pridružite nam se na predavanju "Fitoterapija - liječenje biljem" u subotu 02.06. u terminu od 09-12h na adresi B. Magovca 68.

1. Što je fitoterapija?
2. Odnos suvremene medicine prema fitoterapiji
3. Tradicionalno liječenje biljem
4. Način prezentiranja djelovanja pojedinih biljaka u prodajnim kampanjama - koliko ste čajnih mješavina za mršavljenje isprobali?!
5. Prednosti i opasnosti samostalne kućne izrade ljekovitih pripravaka
6. Sezonska tema: Koje prirodne preparate preporučiti za zaštitu od jakog sunca

Podijelite s nama vaša iskustva, isprobajte domaće ljekovite pripravke i ponesite sa sobom nove spoznaje.

 

Ljudi su još od davnina tražili u prirodi lijekove za tegobe koje su imali. U svim drevnim kulturama biljke su, osim prehrambene, imale i znatnu terapeutsku vrijednost.


Kroz povijest se znanje o biljkama i njihovoj primjeni kontinuirano proširivalo, tako da do danas postoji već mnoštvo podataka o ljekovitim svojstvima pojedinih biljaka i liječenju biljem općenito. U vezi mnogih prirodnih lijekova već su izvršene znanstvene studije, te su na taj način djelovanja mnogih biljaka i znanstveno potvrđena.

Ljekovito bilje ne može u svim segmentima konkurirati umjetnim /sintetskim/ proizvodima farmaceutske industrije, ali u mnogo čemu može pomoći, naročito preventivno, te vrlo često predstavlja zdraviju i jeftiniju alternativu.

Ipak, važno je spomenuti da ljekoviti biljni pripravci mogu imati štetne učinke ukoliko se konzumiraju u prekomjernim količinama ili na neadekvatan način, pa je dobro upoznati svojstva biljaka koje se koriste.