Celulit

Celulit je nakupina vode i toksina u vezivnom tkivu koje okružuje masne stanice. Kod žena masne stanice se nalaze u dubljem sloju kože i okružene su pregradama od vezivnog tkiva.
Vezivno tkivo između masnih stanica s godinama postaje sve tanje i slabije što omogućuje hipertrofiju masnih stanica, posebno ukoliko se više masti skladišti nego što ih se troši putem tjelesne aktivnosti. Nagomilavanje zaliha masnoće u masnim stanicama usporava cirkulaciju krvi jer masne stanice pritišću krvne žile što uzrokuje zadržavanje vode, otežano uklanjanje štetnih tvari, te dodatno uništenje mreže kožnih vlakana. Uslijed poremećaja cirkulacije limfni sustav ne može otplavljati otpadne tvari na normalan način.
Također, vezivno tkivo gornjeg sloja kože s godinama postaje sve tanje i slabije što omogućava masnim stanicama da se šire u gornji sloj kože. Tkivo postaje neelastično pa dolazi do površinske deformacije i naboranosti kože (tzv. narančine kore).

Uzroci nastanka celulita

 

 Od mnogobrojnih faktora koji mogu utjecati na nastanak celulita, najvažniji su:
 • genetski
• hormonski (naročito estrogen)
• psihološki (kronični stres)
• nepravilna prehrana
• tjelesna konstitucija
• neadekvatna tjelesna aktivnost
• pušenje.

Kako spriječiti nastanak celulita?

U sprečavanju nastanka celulita treba obratiti pažnju na način prehrane, fizičku aktivnost, redovnu masažu i njegu kože i prestanak pušenja. Ishrana mora biti bogata svježim voćem i povrćem. Polifenoli prisutni u svježem voću i zelenom čaju usporavaju starenje tkiva i ubrzavaju metabolizam.
Namirnice bogate kalijem, npr. banana, krumpir, rajčica, poboljšavaju odstranjenje tekućine iz organizma, tj. djeluju diuretski, a samim tim povoljno djeluju na sprječavanje nastanka celulita.
Povrće je bogato vitaminima, mineralima i vlaknima, a svi ti sastojci izvrsno čiste organizam od toksina, poboljšavaju tonus tkiva i sprječavaju prerano starenje, ne samo kože, nego i cijelog organizma. 
Redovnim pilingom i utrljavanjem hranjivih krema u kožu poboljšava se cirkulacija, hrane se ćelije, lakše i brže odstranjuju nagomilani toksini i tako se sprečava prerano starenje kože i nastanak celulita. 
Ishrana bez masnoća životinjskog porijekla djeluje veoma povoljno u prevenciji celulita. U ishrani treba biti što više zastupljeno meso ribe, a od masnoća maslinovo ulje.
Svakodnevne tjelesne vježbe na čistom zraku i šetnja u prirodi, aktiviraju cirkulaciju, poboljšavaju snabdijevanje tkiva kisikom i djeluju preventivno na nastanak čitavog niza oboljenja, pa tako i nastanka celulita.
I konačno, ali nikako na zadnjem mjestu, prestanak pušenja je vrlo važan faktor u uspješnoj borbi protiv celulita. 

Voda

Voda čini 70% našeg tijela.

Za sve što tijelo čini, potrebna mu je voda.Voda izgrađuje, regulira, prenosi, čisti i pomaže hraniti svaki pojedini dio tijela.

Voda je osnovni sastojak svih tjelesnih tekućina, uključujući krv, limfu, slinu, izlučevine iz žlijezda i tekućinu leđne moždine.

Voda čini 92% krvi i cerebrospinalne tekućine, 98% crijevnih i želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače te sline.

Voda igra važnu ulogu u svim procesima našeg organizma:

•    podmazuje organe i tkiva
•    regulira temperaturu
•    ispire otpadne tvari i toksine
•    vlaži kožu
•    hrani zglobove, kosti i mišiće
•    prenosi nutrijente do vitalnih organa

Dovoljna količina vode u organizmu smanjuje zadržavanje otpadnih tvari i toksinau tijelu, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, oslobađa jetru od viška masnoća i smanjuje glad.

Čovjek može bez hrane živjeti mjesec dana, ali bez vode samo otprilike sedam dana.

Kada i kako piti vodu

Žeđ nije pouzdan signal da vaše tijelo treba vodu.Žeđ ukazuje na to da je već došlo do dehidracije organizma.

Također, žeđ prestaje već i prije nego što je organizam primio dovoljnu količinu vode.

Zbog toga je neophodno obratiti pozornost na dovoljnu konzumaciju vode svakog dana.

Razna pića koja sadrže šećere, alkohol i druge otopljene tvari,  samo povećavaju potrebu za vodom umjesto da je smanjuju, jer se prilikom njihove razgradnje troši voda.

Jedino je čista voda najbolji način zadovoljavanja potreba organizma.

Konzumiranjem dovoljne količine čiste pitke vode smanjuje se dehidracija stanica - upravo takva voda je najbitnija za organizam.

Međutim, voda ima veću površinsku napetost nego što je napetost vode u stanici, pa voda sporo prodire u stanicu. To je osnovni razlog zbog kojeg ne smijemo dopustiti žeđ – dehidraciju stanica. Stalnom konzumacijom određene količine vode omogućavamo vodi dovoljno vremena da prodre u stanicu.

Vodu je potrebno piti malim gutljajima, tijekom cijelog dana. Posebno je bitno popiti čašu čiste vode ujutro, odmah nakon ustajanja.

Smatra se da je minimalna dnevna potreba vode odraslog čovjeka sa slabom fizičkom aktivnošću oko 20-25 g po kilogramu tjelesne težine, što znači da čovjek od 75 kg treba minimalno dnevno popiti 1500-1875 g (1,5 - 1,9 litre) vode.

Kod veće fizičke aktivnosti te kod većih temperatura zraka potrebna za vodom je znatno veća.

Hidratantne kreme

Svakodnevna uporaba sintetičkih hidratantnih krema sastavni je dio kozmetičkih navika mnogih žena. Sa­mo ime zavodi na krivi put, jer riječ „hidratantna krema" upućuje na proizvod koji bi kožu trebao učiniti vlažnijom. No u stvarnosti, te kreme su uglavnom – kradljivci vlage.

Naime, takve kreme sadrže sintetičke humektante - kemi­kalije koje djeluju poput magneta za vodu - privlačeći vlagu iz susjed­nih područja i držeći je nadomak koži. One također na koži stvaraju  tanki smolasti film s ciljem kratkotrajnog zaustavljanja gubitka vlažnosti. 

Nanošenjem hidratantne kreme s umjetnim ovlaživačima, stvara se privremeni osjećaj vlažnosti i svježine na koži. No, dugotrajna uporaba hidratantnih krema za lice (i tijelo) zaravo će prouzročiti isušivanje kože, čineći tako više štete nego koristi.

Hidratantne kreme obično sadrže sljedeće sastojke:

voda, oktil metoksicinamat, izoheksadekan, cink-oksid, glicerin, tokoferol acetat, sukroza, policottonseedate, dimetikon kopoliol, stearet-21, stearet-2, cetilni alkohol, stearilni alkohol, benilni alkohol, cl3-14 izoparafin, ciklometikon, poliakrilamid, lauret-7, DEA-olet-3 fosfat, DM DM hidantoin, dinatrijev EDTA, parfem, jodopropilil butilkarbamat, BHA, BHT

Oktil metoksicinamat i cink-oksid su zaštita protiv sunčeve svjetlos­ti. Ti sastojci su vrlo popularni u hidratantnim kremama za lice. Oba mogu uzrokovati nadraženost kože.

Glicerin, tehnički poznat kao glicerol, može biti životinjskog ili biljnog porijekla. To je oblik alkohola koji se upotrebljava kao otapalo i humektant (magnet za vodu). Proizvode s glicerinom koji ostaju na koži treba izbjegavati, jer glicerin (srodan ostalim humektantima kao što su PEG spojevi) privlači vlagu iz najbližeg i najobilnijeg izvora. Ako živite i/ili radite u suhoj okolini, najbliži izvor vlage bit će vaša koža. Upotrebljava li ih se svakodnevno, proizvodi s glicerinom će privući vlagu iz vaše kože, umjesto da ju ondje zadrže.

Tokoferol acetat je sintetički vitamin E koji se dodaje kao antioksidans. Nema dokaza da pomaže u poboljšavanju stanja kože.

Sukroza je šećer ili ekstrakt šećerne trske. Riječ je o alfa hidroksilnoj kiselini (AHA). AHA kiseline mogu izazvati nadraženost kože i povećavati fotosenzitivnost kože.

Policottonseedate je emolijent koji se dobiva iz ulja sjemenki pa­muka.

Dimetikon kopoliol je vodonepropusniji oblik dimetikona koji bo­lje prianja uz kožu i kosu. To je polimer na bazi silikona, koji se upotrebljava kao regenerator u proizvodima za njegu kose te kao zaštita za kožu. Ne smatra ga se toksičnim, no nakon dugotrajni­je uporabe koža može izgubiti sjaj. Ciklometikon je drugi emoli­jent i otapalo na bazi silikona, koje se prvenstveno upotrebljava kako bi proizvod osjetilima bio ugodniji.

Stearet-21 i stearet-2 su parafinski spojevi koji se upotrebljavaju kao emulgatori. Oni čine dio veće skupine etoksiliranih alkohola koji su sami po sebi toksični i potencijalno kancerogeni te mogu sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan.

Cetilni alkohol nije zapravo alkohol, nego emolijent i emulgator; riječ je o parafinskoj tvari koja veoma nalikuje ljudskom sebumu. Često se rabi u proizvodnji sintetičkog sebuma. Može uzrokova­ti osip. Stearilni alkohol često se upotrebljava kao lubrikant za lakše nanošenje proizvoda. Čini se kako nije toksičan, ali može prouzročiti blagu nadraženost kože.

Benilni alkohol je također masni alkohol. Ima svojstva antioksidansa i može nadražiti kožu.

C13-14 izoparafin je otapalo i lubrikant koji se dobiva od petroke-mikalija. Srodan je tekućem parafinu i upotrebljava se kako bi proizvod lakše prianjao i nanosio se na kožu, no može izazvati nadraženost i povećanu fotosenzitivnost kože. Izoheksadekan je također izoparafin.

Poliakrilamid se upotrebljava kako bi kožu učinio mekšom i ugod­nijom stavljajući na nju tanak sloj tvari nalik na plastiku.

Lauret-7. Lauret spojevi se rabe kao emulgatori, a dobivaju se spajanjem etilen-oksida i laurila. Mogu sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan.

DEA-olet-3 fosfat je surfaktant i srodnik polietilen glikola (PEG). Proizvodi se etoksilacijom i sam po sebi može biti kancerogen te može sadržavati kancerogeni 1,4-dioksan.

DMDM hidantoin, ili diemetilol dimetil hidantoin, je konzervans topljiv u vodi koji može djelovati kao sredstvo za oslobađanje formaldehida. Ne bi se smio spajati s DEA-om, jer tako može nas­tati kancerogeni NDELA spoj. U visokom stupnju može biti tok­sičan.

BHA, ili butilirani hidroksianizol, je sintetički konzervans za koji je otkriveno da je kancerogen za neke životinje. BHT, ili butilira ni hidroksitoulen, je drugi sintetički konzervans koji može uzro­kovati alergijske reakcije.

Dinatrijev EDTA je konzervans koji onemogućuje nečistoćama kao što su metali da prouzroče propadanje smjese. Općenito ga se ne smatra toksičnim ako je riječ o vanjskoj uporabi, iako je mo­guća povišena osjetljivost.

Jodopropilil butilkarbamat je konzervans i fungicid. Nadražuje ko­žu i mutagen je (sposoban prouzročiti stanične mutacije).

Postoje također neki dokazi da hidratantne kreme mogu učiniti kožu podložnijom oštećivanju uzrokovanom djelovanjem sintetičkih deterdženata koji se upotrebljavaju u mnogim proizvodima za njegu lica i tijela.

Dodatni oprez preporučuje se kod upotrebe krema koje sadrže voćne ili AHA kiseline, koje nikako ne treba koristiti svakodnevno jer mogu uzrokovati prerano starenje kože kao i povećanu podložnost oštećenju uzrokovanom utjecajem ultraljubičastih sunčevih zraka.

Magnezij

Zdravstveni stručnjaci redovito stavljaju naglasak na važnost dovoljne razine vitamina i minerala u prehrani. Naša tijela ih trebaju za sve aspekte života i glatko funkcioniranje. Mnogi ljudi su informirani o glavnim vitaminima i mineralima (kao što su željezo i kalcij) koji su najkorisniji za njihovo zdravlje. Međutim, zaboravljaju da postoji mnogo drugih hranjivih tvari koje mogu biti potrebne u malim količinama, ali su još uvijek bitne za dobro zdravlje.

Jedan takav mineral je magnezij. Većina nas ne zna što magnezij čini za tijelo. Magnezij je četvrti najbogatiji mineral u tijelu i potreban je za više od 300 biokemijskih reakcija u tijelu. Istraživači procjenjuju da prosječna osoba u tijelu ima oko 24 grama magnezija, oko 50 posto je u kostima, a druga polovica unutar stanica tjelesnih tkiva i organa. Samo jedan posto magnezija nalazi se u krvi. Magnezij je neophodan za mnoge biološke procese koji se odvijaju u tijelu. Neki od tih procesa su:

Zdravlje srca
Magnezij pomaže u kontroli neuromuskularne refleksne aktivnosti srca, tako da srce kuca u redovnim ritmičkim udarcima. On također pomaže u sprečavanju abnormalnog zgrušavanja krvi u srcu. To može smanjiti šanse za srčani ili moždani udar, a čak može pomoći u oporavku, ako ste ih pretrpjeli. S druge strane, nedostatak magnezija može rezultirati u promijenjenim kardiovaskularnim funkcijama.

Zdravlje kostiju
Magnezij je važan za apsorpciju kalcija. Oni oboje rade zajedno kako bi vaše kosti ostale jake i sprječavaju poremećaje povezane s kostima. Bez toga, možete razviti bolesti kao što je osteoporoza, artritis i lomljive kosti zbog nedostatka mase i gustoće.

Uloga u metabolizmu
On igra ulogu u proizvodnji i transportu energije. Uključen je u metabolizam proteina, ugljikohidrata i masti. To omogućava tijelu da ostane aktivno i zdravo.

Dijabetes
Važan je u funkciji i lučenju inzulina, a također je nosač za inzulin. On igra ključnu ulogu u kontroli razine šećera u krvi. Dakle, igra važnu ulogu u prevenciji dijabetesa. Prema nedavnim istraživanjima tijekom nekoliko godina, magnezijem bogate namirnice u prehrani mogu značajno (do 34 posto) sniziti rizik od razvijanja dijabetesa tipa 2. Rizik je smanjen čak za pretile osobe koje imaju veći rizik.

Zdravi bubrezi
Magnezij je koristan u sprečavanju neželjenih kalcifikacija u bubrezima i mjehuru. Također djeluje kao detoksikant jer uklanjanja toksine i višak metala iz organa i tkiva.

Uloga u trudnoći
Nedostatak magnezija može dovesti do grčeva u placenti i prijevremenog poroda i povećanog rizika od urođenih mana. On također može dovesti do preeklampsije, hipertenzije ili visokog krvnog tlaka.

PROPOLIS

Stoljećima se propolis spominje kao sredstvo za jačanje imunološkog sustava. Novija istraživanja nedvojbeno potvrđuju takva tradicionalna iskustva (1). Rezultati ukazuju da propolis pojačava imunološke mehanizme za proizvodnju specifičnih i nespecifičnih obrambenih tvari kojima se suprostavlja uzročniku bolesti i spriječava njeno napredovanje, neovisno o urođenim i stečenim imunološkim kapacitetima. Stručno se takav učinak definira kao imunomodulacijsko ili imunoregulacijsko djelovanje, a popularno kao jačanje imunološkog sustava.

Dokazano je da propolis in vitro spriječava rast bakterija ne dozvoljavajući dijeljenje bakterijskih stanica (2). Ali propolis in vivo (u organizmu), potiče imunološki sustav na proizvodnju specifičnih i nespecifičnih tvari iz makrofaga koji zaustavljaju bolest, čak u slučajevima kada in vitro propolis na neke bakterije ne djeluje (3,4). Zato je kod bakterijskih upala, efikasnije djelovanje antibiotika u kombinaciji s propolisom, nego samog antibiotika (5,6).

Kod virusnih bolesti propolis direktno djeluje na viruse ne dozvoljavajući njihovo razmnožavanje, a istovremeno potiče imunološki sustav na ubrzanu proizvodnju protutijela (7,8,9,10,11).

Kod tumorskih bolesti potiče imunološki sustav na pojačanu aktivnost killer-stanica i drugih specifičnih i nespecifični obrambenih tvari, a istovremeno pokreće mehanizam smrti tumorskih stanica (1,12). Njegova antimetastatska svojstva također su vezana za imunološku aktivnost (13).

Zaštitno djelovanje propolisa kod radioaktivnog zračenja manifestira se stimulacijom makrofaga na proizvodnju interferona i specifičnih citokina što ukazuje na imunološku reakciju organizma (14).

Kod nekih parazita koji izazivaju upalu crijeva, prevencija propolisom značajno smiruje upalni proces što se može pripisati povećanoj količini interferona u krvi. Zato je kombinacija lijeka (antiprotozoik) i propolisa efikasnija, nego djelovanje pojedinačnih terapeutika (15).

Istraživanjem genskom metodom DNK čipova u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu dokazano je da sve štetne tvari (kancerogeni, otrovi, slobodni radikali, polutanti) unijete ili stvorene u organizmu, nativni propolis različitim mehanizmima eliminira i popravlja oštećenja u stanici. Odlična višegodišnja iskustva u zaštiti zdravlja s nativnim propolisom samo potvrđuju znanstvene činjenice.

Ulje origana - prirodni antibiotik

Ulje dobiveno iz lišća origana sadrži ljekoviti sastojak carvacrol, koji posjeduje nevjerojatna antibakterijska svojstva. Istraživanja univerziteta Georgetown su pokazala da se ulje origana  bori sa infekcijama „sa istom učinkovitošću kao i klasični antibiotici“. Čak i mala doza ulja origana bila je efikasna protiv Stafilokoka i po svojim antibakterijskim svojstvima mogla se usporediti sa konvencionalnim antibioticima streptomicinom, penicilinom i vankomicinom.

Daljnja istraživanja su potvrdila, da između ostalih prirodnih ulja, samo ulje origana ima jako djelovanje na uobičajene patogene bakterije, kao što su Stafilokok, E-coli i listerija.

Britanski znanstvenici su potvrdili da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija. Klinička istraživanja u Italiji su pokazala da se ulje origana može koristiti za uništavanje crijevnih parazita.

Broj dokaza o ljekovitim svojstvima ulja origana stalno raste. Između 52 testirane biljke, samo je ulje origana djelovalo na Candidu Albicans, E-coli, Salmonellu i Pseudomonas aeruginosa. Pseudomonas je vrsta bakterije, koju je posebno teško liječiti, jer se razvila u vrste, koje su imune na antibiotike.

Nedavna izvješća pokazuju, da carvacrol, koji sadrži ulje origana, ubija spore bakterija Bacillus cereus i Bacillus anthracis.

Od svih vrsta origana, kojih ima 50-ak, najcjenjeniji je divlji origano, koji se ne može kultivirati i uzgajati.
Od tih 50 vrsta origana, 30 raste u Turskoj, od kojih je 15 endemskih (uspjevaju samo u Turskoj).

Najljekovitije vrste su: Origanum Vulgare, Origanum Onites i Origanum Minutiflorum.

Origanum Vulgare i Origanum Onites sadrže 30-60% karvakrola, dok Origanum Minutiflorum sadrži čak 80-90% ovog aktivnog sastojka. Zbog visokog sadržaja karvakrola od Origanum Minutiflorum se najčešće i pravi ljekovito ulje.

*** Članak prenesen iz: Alternativa za Vas